Dolazak pametnog telefona s dodirnim ekranom revolucionirao je način na koji komuniciramo s tehnologijom, ali gdje je sve to počelo? Odgovor bi vas mogao iznenaditi. Iako je primamljivo pripisati ovu inovaciju recentnim tehnološkim divovima, priča o dodirnom ekranu seže nekoliko desetljeća unatrag, utemeljena na inovacijama i suradnji.
Razvoj modernog dodirnog ekrana započeo je s dr. Samuelom C. Hurstom, koji je 1975. godine, radeći u Oak Ridge National Laboratory, izumio prvi resistivni dodirni ekran. Hurst je osnovao tvrtku Elographics, koja će se kasnije razviti u Elo TouchSystems, kako bi komercijalizirao ovo otkriće. Njegov rad pružio je platformu za druge izumitelje i tvrtke da dodatno razvijaju tehnologiju dodirnih ekrana.
U ranim godinama, ovi dodirni ekrani prvenstveno su se koristili u industrijskim i komercijalnim sustavima. Tek početkom 1990-ih, IBM je lansirao IBM Simon Personal Communicator, koji se priznaje kao jedan od prvih pametnih telefona s dodirnim ekranom. Simon nije imao mogućnosti višedodira, ali je otvorio put budućim napretcima.
Pravi preokret dogodio se s Appleovim uvođenjem iPhonea 2007. godine. Steve Jobs i njegov tim integrirali su tehnologiju u elegantan, korisnički prijateljski dizajn koji je dodirni ekran učinio svugdje prisutnim dijelom modernog života. Ovaj potez popularizirao je tehnologiju višedodira i transformirao očekivanja potrošača.
Razumijevanje porijekla dodirnog ekrana pametnog telefona pomaže nam cijeniti spoj prošlih inovacija i vizionarskih prilagodbi koje su otvorile put današnjoj tehnologiji. Sljedeći put kada prevučete po ekranu, sjetite se pionirskih napora koji su omogućili ovu svakodnevnu magiju.
Nepoznate posljedice revolucije dodirnog ekrana
Iako je izum dodirnog ekrana često zasjenjen visokoprofilnim lansiranjima poput iPhonea, implikacije ove tehnologije protežu se daleko izvan naših svakodnevnih prevlačenja i dodira. Jedno pitanje koje se postavlja je zašto je trebalo toliko dugo da dodirni ekrani postanu mainstream?
Tko je izumio dodirni ekran?
Iako je izum dr. Samuela C. Hursta bio ključan, važno je priznati i druge sudionike poput E.A. Johnsona, koji je 1960-ih razvio jedan od prvih upotrebljivih kapacitivnih dodirnih ekrana za kontrolu zračnog prometa u Velikoj Britaniji. Ovi rani modeli potaknuli su daljnje iteracije postojećih dizajna, što je na kraju utjecalo na današnje uređaje.
Prednosti i nedostaci
Dodirni ekran demokratizirao je pristup tehnologiji, pojednostavljujući sučelja kako bi bila intuitivnija i pristupačnija. Međutim, ova pogodnost dolazi s vlastitim skupom izazova. Opsesija ekranom: Iako su dodirni ekrani učinili tehnologiju pristupačnom, pretjerano vrijeme provedeno pred ekranom također je izazvalo ozbiljne zdravstvene probleme, poput problema povezanih s naprezanjem očiju i smanjenom fizičkom aktivnošću.
Briga o privatnosti: Budući da dodirni ekrani često zahtijevaju da korisnici izravno komuniciraju sa svojim uređajima, ekrani mogu sadržavati bakterije, što podiže brigu o higijeni, posebno u svijetu koji je nakon pandemije postao osjetljiviji na zdravstvene prijetnje.
Zanimljive kontroverze
Jeste li znali da je ubrzo nakon lansiranja iPhonea, došlo do iznenađujuće količine ratova oko patenata vezanih uz tehnologiju dodirnih ekrana? Tehnološki divovi natjecali su se za prevlast, otkrivajući konkurentne uloge uključene u kontrolu ključnih inovacija. To je imalo šire implikacije na to kako zakoni o intelektualnom vlasništvu utječu na tehnološki napredak.
Za više informacija o revolucionarnim tehnološkim inovacijama i povijesnim uvidima, posjetite MIT Technology Review i WIRED.